Što je ovisnost?

Ovisnost je stanje u kojem osoba postaje psihički i/ili fizički ovisna o nekoj tvari (npr. droga, alkohol, nikotin) ili aktivnosti (npr. kockanje, internet, videoigre).

Postoje dvije glavne vrste ovisnosti:

• Fizička ovisnost – tijelo se navikne na tvar i traži je da bi normalno funkcioniralo.
• Psihička ovisnost – osoba osjeća jaku potrebu (žudnju) za tvari ili ponašanjem zbog osjećaja ugode ili „bijeg“” od stvarnosti.

Najvažnije karakteristike poremećaja ovisnosti

žudnja – nesavladiva potreba za uzimanjem droge

pojava psihičke ovisnosti – stalna potreba za daljnjim uzimanjem zbog aktivacije središta ugode u mozgu, gubitak kontrole nad količinom ili učestalošću korištenja
pojava fizičke ovisnosti – prisilnost za korištenje (heroin stvara ovisnost za šest sati, metadon za 24 sata, a opioidi već nakon prvog uzimanja)

pojava tolerancije – doza se mora pojačavati za isti učinak
korištenje unatoč štetnim posljedicama

Razlikuje se pojam ovisnost o drogama od zlouporabe droga.

Zlouporaba droga znači korištenje psihoaktivnih tvari na način ili u količinama koje štete tjelesnom i mentalnom zdravlju te odnosima s drugima, kako definira Svjetska zdravstvena organizacija. U Hrvatskoj se ovim pojmom obuhvaća i nedopušteno posjedovanje, proizvodnja i prodaja droga, što proizlazi iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga koji je donijela Vlada RH.

Ovisnost o drogama opisuje se kao stanje u kojem osoba osjeća jaku, često nekontroliranu potrebu da nastavi uzimati drogu, unatoč štetnim posljedicama na zdravlje, školovanje, posao i odnose, prema definiciji American Psychiatric Association. Kod ovisnosti se često razvija tolerancija, odnosno potreba za sve većom dozom, a javljaju se i simptomi krize kada se droga prestane uzimati.

Razvoj ovisnosti nije slučajan – to je složen proces koji ovisi o interakciji različitih čimbenika: bioloških, psiholoških i socijalnih. Neke osobe postanu ovisne, a druge ne, zbog složene kombinacije genetskih, psiholoških i sredinskih čimbenika, što naglašavaju istraživači genetike ovisnosti kao što su stručnjaci Goldman i Ducci, koji proučavaju nasljednu osnovu ovisničkih poremećaja. Organizacije poput Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) te Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) ističu da razvoj ovisnosti nije slučajan – to je složen proces koji ovisi o interakciji rizičnih i zaštitnih čimbenika.

Zlouporaba psihoaktivnih tvari smatra se rizičnim ili štetnim obrascem uzimanja koji, kako navodi European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction (EMCDDA), ne mora uvijek dovesti do razvoja ovisnosti, ali značajno povećava taj rizik, osobito ako je dugotrajan i intenzivan. Iako zlouporaba ne mora nužno završiti ovisnošću, upravo dugotrajno i rizično eksperimentiranje značajno povećava vjerojatnost da se ovisnost razvije. Zbog toga se preventivni programi za mlade, u skladu s Nacionalnom strategijom suzbijanja zlouporabe droga Vlade RH, usmjeravaju na informiranje, razvoj vještina donošenja odluka i poticanje zdravih stilova života.

Zašto neke osobe postanu ovisne, a druge ne?

Glavni čimbenici koji pridonose razvoju ovisnosti

Genetska predispozicija

Stručnjaci za genetiku ovisnosti pokazuju da naslijeđe može činiti približno 40–60% ukupnog rizika za razvoj ovisnosti, odnosno da su neke osobe rođene s većom biološkom ranjivošću. Neuroznanstvenica Nora Volkow i kolege, koji proučavaju funkcije i strukture mozga ovisnika, ističu da razlike u sustavu moždane nagrade i regulaciji impulsa uzrokuju jači osjećaj ugode nakon uzimanja droge i time olakšavaju nastanak ponavljajućeg uzimanja. Istraživači Koob i Le Moal, poznati po modelima stresa i ovisnosti, naglašavaju da kronični stres i rana traumatska iskustva dodatno mijenjaju moždane sustave i povećavaju rizik od pojave ovisnosti.

Osobine ličnosti i psihičko zdravlje

Psiholozi koji proučavaju rizična ponašanja mladih, poput Marvina Zuckermana, ukazuju da su impulzivnost, traženje uzbuđenja i teškoće u kontroli emocija povezani s većom vjerojatnošću razvoja problema s drogama. Klinički psihijatri, među njima i Edward Khantzian, opisali su koncept „samoliječenja“, gdje osobe s depresijom, anksioznošću ili drugim smetnjama posežu za psihoaktivnim tvarima kako bi privremeno ublažile bol ili neugodu. Međunarodne i nacionalne stručne skupine, koje se bave prevencijom među mladima, naglašavaju da dobar osjećaj vlastite vrijednosti, socijalne vještine i zdravi načini nošenja sa stresom (npr. sport, kreativnost, podrška odraslih) djeluju kao važni zaštitni čimbenici.

Obitelj, vršnjaci i okolina

Autori koji se bave rizičnim i zaštitnim čimbenicima u zajednici, poput stručnjaka Hawkinsa, Catalana i Millera, ukazuju da obiteljska povijest ovisnosti, nasilje, zanemarivanje i učestali sukobi u obitelji znatno povećavaju rizik za razvoj ovisnosti. Istraživanja u području razvoja mladih i prevencije ovisnosti pokazuju da vršnjačka skupina ima snažan utjeca. Ukoliko se droga u društvu doživljava kao „normalna“ i lako dostupnom, veća je vjerojatnost da će se rizična uporaba održavati. S druge strane, UNODC i Vijeće Europe u svojim dokumentima naglašavaju važnost podržavajućih roditelja, jasnih granica, povezanosti sa školom i konstruktivnih aktivnosti kao ključnih zaštitnih faktora u životu mlade osobe.

Međunarodne organizacije koje prate zlouporabu droga i ovisnosti, poput UNODC-a i EMCDDA-e, ističu da mnogi mladi unatoč eksperimentiranju nikada ne razviju ovisnost jer kod njih prevladavaju zaštitni nad rizičnim čimbenicima. Evaluacije preventivnih programa koje provode stručne skupine pri UN-u i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pokazuju da jačanje socio-emocionalnih vještina, kritičkog mišljenja i sposobnosti donošenja odluka može odgoditi ili smanjiti uporabu psihoaktivnih tvari.

Dob u kojoj osoba prvi put konzumira drogu

Što osoba u ranijoj dobi uzme supstanciju koja mijenja raspoloženje, veća je vjerojatnost da će razviti poremećaj ovisnosti.

Kada ljudi prvi put koriste psihoaktivne tvari, ne misle da će postati ovisni — fokusirani su samo na trenutni osjećaj ugode. No, mozak ovisnika postupno postaje opsjednut potrebom za novom dozom, slično kao kod drugih poremećaja gdje mozak stvara nerealne strahove ili iskrivljene percepcije. Što duže prođe od zadnje doze, to mozak snažnije traži ponovnu konzumaciju, pritom gubeći racionalnost. Zbog te prisile, osoba je često spremna na ponašanja koja nisu dio njezine uobičajene naravi, poput laganja ili krađe, samo da bi zadovoljila svoju ovisnost. – nepoznati autor