OVISNOST
Riječ ovisnost je sastavnica prijedloga ‘o’ i glagola ‘visjeti’, a označuje da se o nekome ili nečemu visi, da je vezan. Značenje te riječi je nesposobnost za slobodu, nemoć da se čovjek oslobodi. Ovisnost bilo koje vrste vezuje se za slobodu, biti ne-slobodan znači biti ovisan, gdje osobnost bez neke vanjske ili unutarnje prisile nema utjecaja u odlučivanju. To znači ne biti slobodan u cjelokupnoj interpretaciji svojih unutarnjih odnosa sa samim sobom, sa svojom okolinom u svakodnevnoj nužnoj komunikaciji zajednice, vremena, epohe u kojoj čovjek pokušava ostvariti svoj smisao.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je duševno i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Obilježavaju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva.
RAZVOJ OVISNOSTI OBILJEŽAVAJU DVA VIDA
Psihička ovisnost za koju je karakterističan osjećaj zadovoljstva i želja za ponovnom konzumacijom droge kako bi se izazvala ugoda i izbjegla neugoda
Fizička ovisnost se definira kao stanje prilagodbe na drogu praćeno potrebom za povećanjem doze kako bi se postiglo njeno djelovanje kakvo je u početku izazivala manja količina i javljanjem apstinencijskih kriza u odsustvu droge
Psihička ovisnost je bliska fizičkoj po manifestacijama (nešto čovjeku nedostaje), no uzrok nije (ili ne mora biti) stvarni, dakle ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na sreću, televiziji, Internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu, a zajednička je značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati središnji sadržaj i čimbenik njegovoga življenja. Uskraćivanje stimulansa dovodi do kriza sličnih kao i kod fizičke ovisnosti. Ovisnost se odnosi na stil života koji u sebi sadrži samu ovisnost, fizičku i psihološku, pretežno ističe stalnu kompulzivnu uporabu i dominantno bavljenje sredstvom ovisnosti. Ovisnik o drogama je promijenjena osobnost koja nakon što je zakoračila u svijet ovisnosti gubi interes za sva ostala područja života osim onog koji se odnosi na nabavu i konzumaciju droge. Da bi postigao svoj cilj ovisnik se služi svim mogućim sredstvima i metodama koja mu stoje na raspolaganju, među kojima je kriminalitet visoko zastupljen. Ovisnik gubi kontakt sa realnim svijetom, usvaja kriminalne obrasce ponašanja, socijalno okruženje se svodi na ljude istih ciljeva, razmišljanja i modela ponašanja, sustav vrijednosti je degradiran. Posljedično, ovisnik nije funkcionalan niti u jednom segmentu života. Parazitski egzistira na rubu društva iscrpljujući emotivno, duhovno i materijalno sebe, svoje najbliže i društvo u cjelini. Zarobljen stanjem koje je zavladalo njegovim životom ranjen je u temeljima svoga bića, proigrao je slobodu te više nije u stanju kontrolirati svoje odluke i djelovanje. Ustrajanje u takvom stanju samo dodatno multiplicira probleme, povećava patnju i produljuje agoniju. Francuski svećenik De Parcevaux, koji više od trideset godina skrbi za ovisnike o drogi piše: “Droga je najgrozniji grijeh, zlo u svem svojem užasu. To je pakao na Zemlji.” Samo bolno otriježnjenje, spoznaja vlastite ropske pozicije, priznanje da je odgovoran za svoje stanje te očajanje nad tom spoznajom, ostvara ovisniku mogućnost da poželi natrag svoju slobodu i da se za nju, kroz mukotrpan i neizvjestan kod izlječenja, eventualno izbori. Možda ovisnike i možemo promatrati kroz prizmu ‘tragičara suvremene civilizacije’, a ovisnost kao ‘simptom bolesnog društva’. Takav pogled omogućuje da se ovisnika shvati, ali ne i da se opravdaju njegovi postupci. Neovisno o okolnostima, u velikoj većini slučajeva, ovisnik je mogao učiniti nešto drugo od onoga što su okolnosti učinile od njega
