Danas je Dan očeva, ali to je uloga koja se živi svaki dan. Velika većina odraslih sigurno će se složiti kako im je stupanj povezanosti i bliskosti s figurom oca bio ispod onoga što su željeli i trebali kao djeca. Kod mnogih često i u odrasloj dobi taj odnos nije na željenoj razini. Iako se promjene u poimanju uloge oca događaju u većoj ili manjoj mjeri ovisno o sredini, očevi su i danas često u drugom planu. Način života i zahtjevi koji su pred današnjim očevima često im onemogućavaju da budu dovoljno vremena s obitelji. U takvim i sličnim okolnostima majke preuzimaju veću kontrolu nad podizanjem djeteta i očevi i dalje ne sudjeluju dovoljno u svojoj ulozi.
Očevi se brzo pomire s takvim stanjem i još više se posvete poslu, a sve manje domu što rezultira manjim povjerenjem i slabijom povezanošću u odnosu s djecom. Brojni očevi još uvijek se ne snalaze najboje u svojoj ulozi. Oni su svjesni da patrijarhalni modeli odgoja više nisu prikladni, a u društvu nedostaje model i vizija kvalitetnog oca.
Koja je prirodna uloga oca?
Promotrimo li tijek razvoja djeteta, uočit ćemo da je u prvoj godini, pa i u drugoj, u svom psihološkom i emocionalnom razvoju, dijete više orijentirano na majku. Ona ga je nosila u trudnoći i tijekom prve godine dolazi do snažne simbioze i povezanosti s majkom tako da je majka prvi subjekt djetetove okoline. U tom razdoblju se očevi ponekad ne snalaze pa se povlače jer dijete pokazuje veći interes za mamu. Ona ga bolje i umiri, i utješi, uz nju je kad je nesigurno i očito joj je više privrženo.
Za očeve koji očekuju da budu važni djetetu to zna biti zbunjujuće jer ne razumiju o čemu se tu radi. Prirodno je da je dijete u tom razdoblju orijentirano na majku jer s njom ostvaruje primarnu povezanost i s njom ima jedinstvenu dinamiku koja će ga odrediti za cijeli život. Pri tome je važno da je majka u uravnoteženom emocionalnom i psihičkom stanju.
Odnos oca i majke
Bez obzira što je prirodno da je majka više angažirana oko djeteta u njegovim ranim godinama, otac ima važnu ulogu u razvoju svog djeteta od najranije dobi. Uloga oca u tim okolnostima je da supruzi bude izvor podrške, sigurnosti i utjehe, kako bi ona isto to mogla pružati djetetu. Iako od početka dijete i otac razvijaju svoj poseban odnos koji započinje još dok je dijete u majčinoj utrobi, tek nešto kasnije dolazi do izražaja važnost i nezamjenjiva uloga oca.Tada se dijete već psihološki pripremilo za odvajanje od majke i počinje njegov novi način doživljavanja oca. Tada dijete počinje avanturu upoznavanja izazovnih i opasnijih situacija (voziti bicikl, plivati, općenito istraživati nove stvari).
Važnost igre
Često zaboravljamo da je igra ozbiljna stvar. Iako se čini da je igra “samo dokolica”, važan doprinos očeva dolazi kroz igru. Očevi i majke drugačije se igraju s djecom. Dok se majke s djecom igraju na način da privlače njihovu pažnju i pokazuju im igračke, očevi preferiraju fizičke igre. Igra očeva s djecom u većoj je mjeri i interaktivna: oni bacaju djecu u zrak, škakljaju ih, igraju s njima različite sportove, i slično. Način na koji se igraju je nepredvidljiviji, više fizički stimulirajući i pobuđujući za dijete nego što je to način na koji se igraju majke. Očevi su glasniji dok se igraju, a majke su tiše. Očevi potiču kompetitivnost dok majke potiču pravednost u odnosima. Očevi potiču nezavisnost, dok majke potiču osjećaj zaštićenosti. Za razliku od majki koje su uglavnom sklone oprezu, očevi nerijetko potiču djecu da ispituju svoje granice. Očevi imaju tendenciju poštivati i provoditi pravila sistematično i bez kompromisa što uči djecu objektivnosti kao i posljedicama dobrog i lošeg ponašanja. Majke su sklonije opraštati neposluh i pokazivati suosjećanje što djeci nudi osjećaj nade. Očevi, više nego majke, djecu uče rješavanju problema i traženju rješenja. Dopuštaju djeci da dođu do vlastitih zaključaka, bez obzira na vrijeme koje im je možda potrebno. I zato je igra ozbiljna stvar.
Očevi daju sigurnost
Redovito ljudi osjećaj unutarnje sigurnosti vezuju za oca. To je onaj osjećaj da nam netko drži leđa, da nismo sami. Taj osjećaj ostaje dio nas, ugrađen je u nama i neotuđiv je. To je ona važna dimenzija koju dijete dobiva od oca koji je stabilan, svoj, snažan, i dijete se osjeća zaštićeno i podržano. S druge strane, slika oca koji ulijeva strahopoštovanje, koji je grub i oštar, koji kažnjava, kod kojega ljubav trebamo zaslužiti i zaraditi, nije nikoga usrećila. U ideji strogosti ima dio koji je dobar uz pravu mjeru.
Naime, otac koji jasno i kategorično postavlja granice daje djetetu jedno iskustvo koje je puno važnije od podučavanja dobrom ponašanju i discipliniranja. To je iskustvo roditelja koji ima sebe, svoj stav, koji ima snagu, pa iz toga i svoje osobne granice. To iskustvo daje mogućnost djetetu da tu energiju ugradi u sebe i sutra postane osoba koja također ima sebe i svoje granice.
Uloga oca od treće godine nadalje se mijenja
Još je jedna bitna dimenzija koju dijete treba od oca u ovom periodu od treće godine nadalje, a to je iskustvo viđenja i priznanja sebe onakvog kako se osjeća u sebi. Preduvjet tome je da se dijete osjeća dovoljno sigurno uz oca da može izraziti pred njim svoju autentičnu ekspresiju. Tek kada otac zrcali djetetu da ga vidi i priznaje, dijete može upotpuniti i izgraditi pozitivnu unutarnju sliku o sebi. U biti otac svojim odnosom određuje djetetovu buduću muškost ili ženstvenost, ovisno radi li se o dečku ili curici.
Na tu temu vrijedi pravilo da onako kako se otac odnosi prema sinovljevoj izrastajućoj muškosti, tako će sam sebe sutrašnji muškarac na tu temu doživljavati. Također i za curice vrijedi da, kako se otac odnosi prema njenoj ženstvenosti koja se izgrađuje, tako će se sutra kada odraste ta kćer osjećati kao žena i podsvjesno doživljavati sebe takvom u očima muškaraca. Stoga je jako važno da otac u dobi predškolskog djeteta bude prisutan i pomogne djetetu da afirmira tu svoju dimenziju.
Važnost očinske ljubavi
Nova znanstvena otkrića pokazuju kako očeva uključenost i angažiranost oko odgoja djece, toplina i podrška koju očevi pružaju u prvim godinama djetetova života čine jedinstven doprinos djetetovom dugoročnom psihosocijalnom razvoju. Emocionalna sigurnost, socijalna prilagodljivost te bolja društvena povezanost i kontrola ponašanja, samo su neke od pozitivnih posljedica uključenosti oca u kognitivnom i bihevioralnom razvoju djece. Također je bitno napomenuti da što je stupanj očeve uključenosti veći to je veća vjerojatnost da će dijete kroz takav odnos izgraditi veće samopouzdanje, imati bolju sliku o sebi te će naučiti imati povjerenja u ljude. Ne postoji samo jedan put, već je mnogo načina da se bude uključen, dostupan i odgovoran. Ono što je od ključne važnosti jest da djeca osjete kako je otac (jednako kao i majka) aktivno uključen u njihov život i da na njega mogu računati.
PORUKE OČEVIMA:
- Budite BLIZU svoje djece, kupajte ih, hranite i grlite ih. Ovaj oblik neverbalne, fizičke komunikacije utječe na izgradnju odnosa otac-dijete
- SLUŠAJTE svoju djecu, dopustite da vam kažu o svojim aktivnostima. Pokažite im da mogu imati povjerenja u vas i da ste ih spremni uvijek saslušati
- Budite STRPLJIVI sa svojom djecom. Njihove male noge ne mogu hodati brzo kao vaše. Vaše strpljenje i razumijevanje ispunit će ih osjećajem sigurnosti.
- Pokažite ZANIMANJE za njihove aktivnosti, za ono što ih zanima i čime se bave; pitajte i odgojitelje u vrtiću kako dijete funkcionira u skupini i uključite se na roditeljske sastanke
- BUDITE DOSLJEDNI, ali ne pokazujte nepotrebnu agresiju i ljutnju jer će Vas se djeca tada bojati umjesto da vas poštuju
- Neslaganje s majkom ne pokazujte u djetetovoj prisutnosti
- Majčinski i očinski poslovi “uče se u hodu”, a jednako ih dobro mogu naučiti i žene i muškarci. Muškarci jednako dobro kao i žene mogu dijete presvlačiti, kupati, hraniti, uspavljivati, igrati se s njim, maziti ga, pokazivati mu ljubav, razgovarati s njim, podučavati ga.
U odnosu s djecom važna je kvaliteta provedenog zajedničkog vremena i stabilnost, zato u danima kada nedostaje vremena i 30 minuta kvalitetnog zajedničkog vremena u kojem ste “stvarno tu” može puno napraviti za odnos.
Zato, dragi očevi, neka vaša djeca uvijek znaju da ste tu za njih i da vas mogu računati na vas u svakom trenutku. Vaša uloga u odgoju djece je neprocjenjiva i važno je da se aktivno uključite u nju. Vaša djeca će vam biti zahvalna, ali i društvo u kojem ih odgajate.
Naš doprinos ovoj tematici ostvarujemo kroz projekt “Pitanje kulture” kojim doprinosimo razvoju odnosa očeva lišenih slobode i njihove djece. Odvojenost oca i djeteta izazovna je i utječe na odnos zbog čega je važno aktivno raditi na održavanju bliskosti, bez obzira na okolnosti i ograničenja. Time se izmđu ostalog stvaraju i dobri temelji za budućnost kada će roditelj biti na slobodi. U tu svrhu izdali smo kreativne priručnike s video uputama kojima se osobe lišene slobode mogu služiti za poboljšanje provođenja kvalitetnog odnosa s djetetom za vrijeme boravka u zatvoru.
