Iako je postizanje apstinencije značajna prekretnica, povratak u društvo ili resocijalizacija za žene nosi posebne emocionalne i psihološke izazove koji se znatno razlikuju od onih s kojima se suočavaju muškarci. Neka istraživanja pokazuju da su kod žena glavne prepreke oporavku strah od stigmatizacije, osjećaj bespomoćnosti proizašao iz prošlih iskustava, narušeno samopoštovanje te nevoljkost da se progovori o vlastitim iskustvima .
Društvena očekivanja stavljaju nerazmjeran pritisak na žene od kojih se očekuje da skrbe o članovima obitelji i budu njezin emocionalni oslonac. Žene koje izlaze iz rehabilitacije često imaju snažan osjećaj srama. Društvo i medijski prikazi prema njima su nerijetko stroži nego prema muškarcima u istoj situaciji, pa se žene ponekad etiketira kao „loše majke” ili „slomljene” osobe.
Žene koje ulaze u fazu resocijalizacije često se bore s duboko ukorijenjenim osjećajima nedovoljne vrijednosti i niskim samopouzdanjem. Ključno je ponovno naučiti kako vjerovati vlastitim sposobnostima donošenja odluka. Ponovno uspostavljanje svakodnevne životne rutine, zaposlenje i svladavanje svakodnevnih stresora, bez preplavljivanja osjećajem panike, zahtijeva postupnu i stalnu emocionalnu prilagodbu.
Odnosi i veze s drugim ljudima su također važni jer mogu djelovati kao ključni zaštitni čimbenik ili kao značajan negativan okidač tijekom procesa resocijalizacije.
Emocionalna podrška obitelji potiče dugoročnu psihološku dobrobit, dok obiteljski odnosi koji nisu podržavajući, koji su ispunjeni kritikama ili pretjeranim nepovjerenjem mogu u potpunosti narušiti ženino samopouzdanje.
Istraživanja i iskustva dosljedno pokazuju da učenje kako se nositi sa svojim osjećajima i socijalna podrška imaju ključnu ulogu u održavanju dugoročne apstinencije od ovisnosti.
Izvor: Motyka, Haligowska i Al-Imam (2023). Treatment, resocialization and readaptation of women struggling with drug addiction: barriers and challenges
