Ovisnost predstavlja složen fenomen koji istodobno zahvaća zdravstvene, psihološke i društvene aspekte života pojedinca. Zbog svog kroničnog i progresivnog tijeka, ovisnost često dovodi do ozbiljnog narušavanja fizičkog i mentalnog zdravlja osobe koje je ovisna, ali i do narušavanja i destabilizacije cijele obitelji, a posljedično i šire društvene zajednice. Zbog takvog širokog utjecaja, istraživanja se sve češće fokusiraju na ulogu socijalnog konteksta u nastanku i održavanju ovisnosti, ali i procesu oporavka, pri čemu se socijalni kontekst ističe kao složen i višedimenzionalan čimbenik u iskustvu pojedinca. Stickland i Acuff (2023) navode da društveni kontekst može olakšati oporavak ili pak predstavljati prepreku koja povećava vjerojatnost povratka na redovitu uporabu. Primjerice, okruženja u kojima se supstance često koriste i u kojima je takva uporaba društveno prihvaćena, te okruženost osobama koji koriste supstance, stvaraju dodatni pritisak i povećavaju rizik od relapsa. Također, kritičan ili pasivan odnos bliskih osoba tijekom pokušaja oporavka može usporiti i otežati napredak. Suprotno tome, udaljavanje od osoba koje konzumiraju supstance, kao i veća povezanost s osobama koji ih ne koriste, povezuje se s uspješnijim oporavkom. Ovakvi nalazi dodatno potvrđuju da se socijalni kontekst može usmjeriti kao važan mehanizam oporavka, što se jasno očituje i u djelovanju grupa za uzajamnu pomoć, različitih psihosocijalnih tretmana i drugih oblika podrške. Oporavak se pritom ne može svesti na jedan izdvojeni događaj prestanka uporabe, već obuhvaća niz iskustava koji uključuju početnu apstinenciju, održavanje apstinencije ili smanjenje uporabe, ali i relaps kao mogući dio procesa.
Zbog svega navedenog, resocijalizacija predstavlja ključan korak na putu oporavka od ovisnosti – ona ne predstavlja samo završnu fazu tretmana, nego kontinuirani proces koji osnažuje osobu da izgradi stabilne odnose i sigurne životne uvjete, razvije nove obrasce ponašanja i pronađe svoje mjesto u zajednici koja podržava pozitivnu promjenu. Drugim riječima, bit resocijalizacije je promjena uloge, to jest postupno napuštanje uloga koje su tijekom razdoblja ovisnost postale disfunkcionalne te usvajanje novih uloga, kao što su društvene, radne i obiteljske, koje omogućuju zdravije funkcioniranje. Za neke osobe to znači povratak u uloge koje su nekada imale, dok drugi po prvi put uspostavljaju obrasce ponašanja koji podržavaju zdravlje, sigurnost i društvenu uključenost. Socijalni resursi – obitelj, prijatelji, grupe za uzajamnu pomoć, organizacije u zajednici i stavovi okoline – pružaju strukturu, podršku i osjećaj pripadnosti koji su ključni za stabilizaciju novih uloga. Pokazuje se da obiteljska kohezija, romantični i prijateljski odnosi utemeljeni na poštovanju i jasnoj komunikaciji, značajno doprinose uspješnijem oporavku. Istraživanja upućuju na to da čak i mali broj bliskih osoba, na primjer dvije osobe koje ne koriste supstance, mogu uvelike podržati proces oporavka. Nadalje, sudjelovanje u obrazovnim programima, zapošljavanje ili uključivanje u volonterske aktivnosti olakšavaju društvenu integraciju, smanjuju vrijeme provedeno u rizičnim situacijama i doprinose osjećaju svrhe, kompetentnosti i doprinosa zajednici. Uz socijalni resurse, važnu ulogu imaju i osobni resursi, poput tolerancije na stres i asertivnosti, jer omogućuju osobi da aktivno sudjeluje u oblikovanju vlastitog okruženja i da se nosi s različitim izazovima i teškoćama.
Na ovaj način postupno se oblikuje tzv. kultura oporavka, obilježena zdravim životnim navikama, sposobnošću odgađanja gratifikacije, iskrenom komunikacijom, odgovornim preuzimanjem novih uloga te raznolikom mrežom odnosa koja uključuje osobe u oporavku, kao i druge članove zajednice. U tom procesu stručnjaci mogu pružiti podršku – od pomoći u pronalasku smještaja i zaposlenja, ostvarivanja različitih prava, preko podrške u izgradnji zdravijih navika, životnih vještina i smanjenja stigme. Ako vam je potrebna podrška, slobodno nam se obratite – dođite na razgovor i zajedno ćemo, ovisno o vašim potrebama, pronaći odgovarajući oblik pomoći, bilo da želite dolaziti na individualne razgovore, pridružiti se grupama podrške, sudjelovati u kreativnim radionicama ili se uključiti u neke od drugih aktivnosti koje nudimo.
Izvori:
Grbović, E. (2025). Quality of life and health outcomes of former substance users: Rehabilitation and resocialization perspectives in Montenegro. Ljetopis socijalnog rada, 32(1), 97–114.
Strickland, J. C. i Acuff, S. F. (2023). Role of social context in addiction etiology and recovery. Pharmacology Biochemistry and Behavior, 229, 173603.
Whorley, L. W. (2019). A socio-behavioral model for the treatment of addiction. Journal of Psychology and Behavioral Science, 7(1), 98–110.
